she says it's only in my head....she says: shhh...it's only in my head.....
Imam osjećaj da sam se malo izgubila u svemu…uvijek sam vjerovala u Boga, još uvijek vjerujem no baš nalazim puno stvari u kojima se uopće ne nalazim u vjeri...
i zapravo se osjećam krivom zbog toga, jer odlazak u Crkvu bi mi trebao dati neki osjećaj – ispunjenja, mira, sreće..no meni je to uglavnom mjesto na kojem provedem sat vremena, uopće me ne ispunjava, da kažem istinu, ne probuđuje skoro nikakve osjećaje u meni…
I zbog toga se osjećam krivom… glupo je reći da se osjećam krivom, ali neznam kako drukčije da to opišem… ja znam da postoji Bog, u biti neznam nego vjerujem, ali nikako da osjetim potrebu da odem u Crkvu…
Možda čak i zbog toga što su mi pogledi crkve u velikom dijelu strani… većina njih, jer kao da su ostali u srednjem vijeku i jednostavno ne žele prihvatit da se vremena mijenjaju….
i mislim da osoba ako je dobra da bi uvijek trebala završit u "Raju" a ne da ako se ispovjediš i nazovimo to "pokaješ" za grijehe sve ti je oprošteno, koliko je zapravo lako reći kajem se, a tko te pita jel to stvarno misliš? zato mislim da je važnije biti iskren sam prema sebi nego sad ići u Crkvu i na ispovjed samo zato što to Crkva nalaže, jer u protivnom, znaš što te čeka!
dobro, dosta... trebala sam ovo reći...
Vjerujem da me neće puno ljudi shvatit zašto sam takva, no jednostavno sam izgubila nadu?
....
uz život se ne prilaže uputstvo za upotrebu,
i svatko to odradi kako već umije,
zanijemi tamo gdje bi drugi viknuo,
nasmije se tamo gde bi drugi zaplakao
uvrijedi se tamo gdje bi se netko obradovao
uđe u pogrešan vagon, siđe stanicu prije, ili kasnije...
pokoleba se, samo prebaci veselo iz ruke u ruku,
a struja ga odnese presudno dalje,
odredi neko drugo mjesto na kojem će pristati....
...hvala na svemu, treba mi odmor....
..nema nje...uooo...zaspala je zauvijek....
Honestly what will become of me
I don't like reality
It's way too clear to me
But really life is daily
We are what we don't see
We missed everything daydreaming
Flames to dust
Lovers to friends
Why do all good things come to an end
Travelling I always stop at exits
Wondering if I'll stay
Young and restless
Living this way I stress less
I want to pull away when the dream dies
The pain sets it and I don't cry
I only feel gravity and I wonder why
And the sun was wondering if it should stay away for a day until the feeling went away
And the clouds were dropping and the...
The rain forgot how to bring salvation
The dogs were whistling a new tune barking at the new moon
Hoping it would come soon so that they could die
nema nje (zauvijek)
nekad mi dođe pa pomislim zapravo o svojim prijateljima...
mislim, naravno, netko bi rekao - imaš ih jako puno...
ali kad bolje pogledaš na to, ko su zapravo moji prijatelji...
mogu na prste jedne ruke nabrojati one koji bi sve napravili za mene, a pod to ja smatram da su prijatelji..
oni koji su uz tebe čak i kad je najgore, kad mrziš sve oko sebe,
i znaju da ti trebaju pomoći, makar govoriš da je sve u redu...
nekad provedeš cijeli život uz ljude i tek kasnije shvatiš da ti i nisu bili prijatelji,
jer ako si mi prijatelj, trebaš me razumijeti i trpiti, to je pod default - zar ne?!
ja mislim da je prijatelj netko za koga i kad nemaš vremena stvoriš vremena, za bar sat vremena..
puno puta vidim nekog i kažem, joj mogli bi na kavu i uvijek ostane na tome,
tu je i poanta ovoga svega, imaš neke ljude za koje imaš a neki za koje nemaš vremena...
ovo bi se sad moglo interpretirat da sam neobzirna, ali nisam, jednostavno znam tko mi je prijatelj, a tko ne
jedino što me jako veseli je to da sam u zadnjih pola godine upoznala par ljudi koji su mi postali prijatelji ,
i to stvarno dobri prijatelji, čak i bolji od nekih koje znam već dugo vremena, jer me razumiju,
razumiju moje mušice, i ne osuđuju me, i znaju me, znaju me bolje nego neki ljudi koje znam već godinama....
poanta prijatelja kod mene je da si uvijek tu,
i kad sam đubre i kad sam tužna i kad pričam gluposti, i kad sam ljuta
i kad sam presretna i kad plačem i kad bi se htjela sakriti u neku rupu i čekat da prođu crni dani....
a poanta u tebi je da kužiš me i kada pričam besmislice, i u tome što me uvijek možeš nasmijati....
And anna begins to toss and turn
And every word is nonsense but I understand it and
Oh lord. I m not ready for this sort of thing...
Proljeće,
Mokar asfalt, zemlja diše
Usamljen,
Dolje trava, gore lišće
Sjedim sam,
Nikog nema oko mene
Isti san
Prolazi kroz druge šeme
Sjećam se
Samo onoga što želim
Ne sjećam
I ni sa kime ja ne dijelim
Proljeće
Negdje oko prvog maja
I čini se
Da sve su stvari blizu kraja
Uoooooo
Stijena puca, dub se lama
Uoooooo
Gaziš bare, voda leti
Uoooooo
Odgovara ti galama
A ja bih se skupio u kuću od puža
I čekao tišinu
I čekao
Da me prođe taj tren
I da me prođeš ti
My dulcinea, nije baš mudro pamtiti
F** you and your untouchable face
Jeste li ikad razmišljali koliko utjecaja ima tuđe mišljenje na vaše mišljenje o sebi i o nekim situacijama u životu?!
Uvijek sam voljela reći da nikad nitko nema utjecaj na mene, da sam osoba koja misli svojom glavom i kojom nitko ne može zapovijedati..
No kad zapravo promislim, to i nije tako, nažalost ne mogu reći da mi nije stalo do mišljenja drugih ljudi, jer nažalost ponekad vidim sebe očima drugih ljudi, i najčešće , ono što najgore misle o meni uvijek ostane u mojim mislima i polako počinjem sama o sebi misliti na taj način…
Uvijek sam pokušavala razmišljati o ljudima najbolje, no loše je to što me to često razočaralo, i uvijek sam imala velika očekivanja koja su naravno pala u vodu..
Jeli bolje imati snove i vjerovati u neostvarivo, ili ipak živjet i u stvarnosti i ne vjerovati da će biti bolje?! Najbolje bi bilo naći sredinu, ali uvijek ostati dijete u srcu jer djeca su najsretnija bića na ovom svijetu…
Ma dosta mojih gluposti, u zadnje vrijeme nemam inspiracije niti ičega što bi moglo nalikovat na to, pa pišem bedastoće koje mi prvo padnu na pamet…sorry ljudovi…
why don't you walk away?
Nema nje (zauvjek)
Stan ima cetri sobe,
sve, sve su sive,
u mojoj glavi nastaju slike,
cudne, ljigave gljive.
Praznina u zelucu,
mijesaju se kiseline,
gledam kroz mutno staklo,
vani je inje.
REF:
Nema nje,
nema nje,
nema nje,
zaspala je zauvijek.
Ja sam crna haljina,
iz crne duge dolazim,
molim se za miran put,
moram da te uhvatim.
Ti znas da sam pakao,
zalijepio na zidove,
na hladne male crvene,
tapeta.
REF:
Nema nje,
nema nje,
nema nje,
zaspala je zauvijek.